Malo koja volonterska aktivnost u Češkoj ima tako dugu i neprekidnu tradiciju kao planinarenje i s njim povezane planinarske oznake. Orijentacija u njima nije komplicirana, dovoljno je razumjeti ih i krenuti na put. Tko upravlja planinarskim markacijama? I kakva je situacija s njima u inozemstvu?
Kada se kaže planinarska oznaka, većina ljudi zamisli tri pruge koje pokazuju točan smjer rute. Iako ponekad neprimjetno proviruju iz grmlja i treba neko vrijeme da ih se pronađe, a ponekad završe u peći zajedno sa stablom na kojem su bile nacrtane, većinom su pouzdani vodiči na putu do vrha.
Uvažena povijest Kluba čeških planinara
Markiranje staza u prirodi započeo je Klub čeških planinara (KČT) još 1888. godine. Tada ga je osnovala domoljubna skupina oko Vojte Náprsteka, koja je 11. svibnja 1889. označila prvu rutu od Štěchovica do Svatojánské boudy. Ta je ruta kasnije potopljena akumulacijskim jezerom Štěchovice, pa je prva sačuvana ruta ona od Berouna do Karlštejna, koja je danas dio staze s brojem 0001.
Kaže se da Češka Republika ima najgušću mrežu označenih planinarskih staza, a redovito ih održava upravo KČT. Danas okuplja oko 33 tisuće članova - volontera koji se trenutno brinu o 40 tisuća kilometara staza ili planinarskim domovima. Oznake moraju biti udaljene najmanje 250 metara jedna od druge, no poštivanje takvih pravila ponekad otežava sječa stabala ili promjena vlasnika zemljišta.
Pješice ili na konju?
Pješačke staze su među planinarima najpopularnije i najkorištenije. Oznake se sastoje od tri pruge, pri čemu srednja označava boju rute, a krajnje bijele imaju zadatak učiniti oznaku vidljivom. U oštrim zavojima dodaje se strelica, kraj puta označava obojeni kvadrat na bijeloj podlozi, a svoju oznaku imaju i ruševine, izvori, studenci, vrhovi ili poučne staze. U redovitim razmacima ne nedostaju ni planinarski putokazi i tekstualni smjerokazi.
Zimi služe skijaške staze. Ove oznake su iste kao i pješačke, ali se umjesto bijelih pruga i ploča koristi druga boja - narančasta. Biciklističke staze su ili cestovne sa žutom podlogom ili terenske identične pješačkim, ali također na žutoj podlozi. Cestovnim biciklističkim oznakama dodaje se simbol bicikla, broj rute, a ponekad i cilj te udaljenost. Cestovne rute znaju biti i daljinske, tada nose jednoznamenkasti ili dvoznamenkasti broj, a ponekad i svoj logotip.
Posljednjih godina šire se i staze za jahače, takozvane hipostaze, te staze za osobe u invalidskim kolicima. Godine 2008. KČT je pokrenuo akciju prikupljanja sredstava za osobe s invaliditetom te od prikupljenog novca održava i stvara staze za one kojima noge ne služe. Razlikuju čak tri tipa staza za invalidska kolica, a njihova podjela ovisi o stupnju sposobnosti korisnika.
Pješice od Šumave do Grčke
Na području Češke vode tri međunarodne daljinske pješačke rute. E3 od Santiaga de Compostela do Pomezí na našem teritoriju prolazi kroz Krušne gore, Lužičke gore, Krkonoše, poljske Soví gore, vraća se na Kralický Sněžník, u Jeseníky, u Slovačku i završava na rtu Emine na bugarskoj obali Crnog mora.
E6 prati obalu Baltičkog mora blizu Stockholma, križa Mariánské Lázně, Šumavu, Austriju, Balkan i završava u grčkom Dikellu. A E10 počinje na rtu Arkona na Rügenu, nastavlja kroz njemački Varnsdorf, Češko sredogorje, Prag, České Budějovice i završava u talijanskom Bolzanu.
Banat se jednostavno ne može sakriti
Češki sustav označavanja inspiracija je i u inozemstvu. ,,Radimo u Zakarpatju u Ukrajini, na Kavkazu, na Krimu, u Makedoniji ili u Srbiji. Na istoku Europe planinarenje je, za razliku od masovnog turizma, održivo, a infrastruktura pomaže i lokalnom stanovništvu," rekla je u intervjuu za Češku televiziju Kristýna Studená iz pokreta Brontosaurus.
Jednako razrađene staze imaju, primjerice, u rumunjskom Banatu ili u Hrvatskoj. Staza s češkim oznakama postoji čak i u brazilskoj Bataypori, gdje ju je osnovao Jan Antonín Baťa. U inozemstvu se ruta uglavnom definira satima, a ne kilometrima, iako negdje možete pronaći kombinaciju obojega.
,,Crtanje oznaka možda izgleda jednostavno, ali cijela metodologija je prilično zahtjevna. Uključuje ukupno 12 svezaka skripti, dakle nekoliko stotina stranica. Kao markacist koji crta, morate savladati četiri od njih i položiti ispite," opisao je za magazin 100+1 Karel Markvart iz Kluba čeških planinara. Može se činiti kao zahtjevno volontiranje, ali zahvaljujući vama netko će možda doživjeti najbolje putničke trenutke svog života.
SAVJET: Ako volite planirati izlete i ne posjedujete tiskane karte, planinarske rute možete lako pronaći pomoću planera ruta na web stranici KČT ili izravno na portalu mapy.cz.
Izvor fotografija: www.pixabay.com
