Vlasnika male obiteljske pržionice kave u Kroměřížu – Josefa Horu, njegovi kupci poznaju kao uvijek pozitivnog stručnjaka za kavu koji vrlo rado savjetuje i pomaže pri odabiru i pripremi ukusnog napitka. Osim strasti prema svom zanimanju, gospodin Hora je i strastveni putnik koji se nije ustručavao krenuti u potragu za korijenima svoje profesije. Kako su tekla putovanja za okusima i mirisima kave, otkrivanje tajni uzgoja i prženja na njegovoj „kavinoj stazi“, koje su kave u trendu i kako u njima uživati? Na sve smo to pitali u intervjuu.
Putovanje zbog kave vjerojatno je drugačije od klasičnog putovanja. Što vas je motiviralo na put i kako biste ga okarakterizirali?
Definitivno je to bila želja za znanjem, krenuti u mjesta gdje naša svakodnevna priča počinje. Pržionicu kave vodim od 2013. godine i vjerojatno od prvog dana bila je moja velika želja posjetiti neku od plantaža i biti „tamo“ od samog početka. Većinom putujem lagano bez pripreme i stvari rješavam tek kad ih treba riješiti. Ponekad je to možda malo na štetu i ovaj način putovanja definitivno nije za svakoga. S druge strane, to je prava pustolovina tijekom koje upoznate ne samo danu zemlju, već i samoga sebe.
Koje ste zemlje već posjetili u sklopu svoje „kavine staze“?
Onih pravih zemalja kave zasad nema puno – od onih uzgajivačkih de facto samo Indija. Ove godine u travnju to je trebala biti i Kenija. Ali kao što svi znamo, u travnju se zbog pandemije koronavirusa više nije putovalo.
Svoja iskustva s puta u Indiju dijelite s javnošću putem vloga i putopisnih predavanja. Što publiku na predavanju najviše zanima?
Na svakom takvom razgovoru uvijek pitam žele li slušatelji više o kavi ili više o Indiji. U većini slučajeva to se pretvori u beskrajnu raspravu koja ponekad traje i preko 3 sata, a na red dođu najrazličitije teme. Najviše pitanja se, međutim, uvijek odnosi na život u Indiji i tamošnju hranu. Onaj tko je već jednom kušao indijsku kuhinju, nikada je neće zaboraviti. :-)
SAVJET: Zaintrigirao vas je vlog i želite saznati više o kavi i putovanju u Indiju? Nastavak možete pogledati OVDJE.
U kakvom duhu se većinom odvijaju vaša daljnja putovanja za okusima kave? Gdje vam se zasad najviše svidjelo?
Uživam u svakom putovanju. Bilo da krenem k partnerima u Brno, po ugovore u Hamburg ili Antwerpen ili na kavine radionice u Berlin. Samo autom godišnje prijeđem više od 40 000 km i do sada sam imao sreće da su uz taj auto uvijek bila pridružena i neka putovanja avionom. Valjda na svakom putovanju upoznate zanimljive ljude, kušate neku dobru hranu, a ako se uz to nađe i šalica dobre kave, onda to sve sigurno nema greške.
Zbog te raznolikosti vjerojatno nije moguće reći gdje mi se najviše svidjelo, ali put u Indiju bio je nevjerojatno obogaćujući. A onda definitivno ne dam na posjete Londonu. Posljednje četiri godine tamo odlazim uvijek u studenom i tijekom 3–4 dana posjetim bezbroj kafića i neke pržionice. London je nevjerojatan grad i kultura kave tamo doživljava nevjerojatan boom. Bez pretjerivanja se može reći da ono što tamo otkrijete na jesen, stiže tijekom sljedeće godine i kod nas.
Gdje se sve kava uzgaja i kakvu tradiciju ima kod nas u Europi?
Kava se uzgaja u području ekvatorijalnog pojasa po obodu cijelog našeg planeta. Ukupno se radi o više od 50 zemalja svijeta. Kada vam netko kaže da je najbolja kava talijanska ili nizozemska, uvijek misli na način njezine pripreme, a ne na podrijetlo zrna. Neka stabla kave dozrijevaju možda i 14 mjeseci i trešnje kave ne smiju smrznuti. To jasno isključuje sve europske zemlje iz mjesta pogodnih za uzgoj kave. Tu i tamo se doduše netko pokuša uzgojiti stablo kave i u našim zemljopisnim širinama, međutim u većem mjerilu to do sada još nikome nije uspjelo.
Domena Europljana tako i dalje ostaje „samo“ priprema i sama konzumacija. Ovdje je tradicija već zaista velika. Prvi spomeni o pripremi kave u Europi datiraju na prijelaz 16. i 17. stoljeća, i moram reći da smo kroz ta stoljeća doveli pijenje kave gotovo do savršenstva. To da se kava pije puno, vjerojatno nikoga ne iznenađuje, međutim da je upravo kava 2. najtrgovanija roba na svijetu (odmah iza nafte), zna zasad samo malobrojni.
Kako i u čijoj glavi se zapravo rodila ideja osnovati i voditi pržionicu kave i e-trgovinu s kavom?
Kako to već biva, i ovo je bilo djelo trenutka. S obitelji smo vodili franšizu Oxalisa i s rastom kulture kave kod nas došli su od kupaca i zahtjevniji zahtjevi koje nije bilo moguće samo tako zadovoljiti. Najprije sam kontaktirao jednu trgovačku tvrtku iz Brna. Od samog početka je bilo jasno da ćemo i ovdje biti podređeni, a doći do recimo samo 1 kg specifične kave neće biti nimalo jednostavno.
Jedne ljetne večeri sjedio sam sa svojim prijateljem iz Ostrave Alešom uz roštilj i objašnjavao mu trenutnu situaciju. Aleš je veliki ljubitelj kave, pa je onako usput dobacio da napravimo vlastitu pržionicu. U sebi sam se tada nasmiješio na tu ideju i rekao si nešto u smislu „ovo vjerojatno neće uspjeti“. Kada me je ali dva tjedna kasnije Aleš nazvao da u Šenovu kod Havířova, odakle potječem, prestaje s prženjem moj bivši poslovni partner – gospodin Plšek, nisam oklijevao ni sekunde.
Sjećam se da smo se tada s Alešom susreli kod njegovih vrata i tijekom nekoliko minuta prošli cijeli pogon. Upoznali smo se s osnovnom tehnologijom, koja je već tada bila prilično starija i dosta istrošena, ali s obzirom na moj proračun i znanje nije bilo puno izbora. Slijedilo je intenzivno osposobljavanje i dani puni pokušaja i pogrešaka. Gospodin Plšek je međutim sa mnom imao puno strpljenja, pa smo nakon par tjedana došli do prve kave, koja je bila pripremljena za prodaju u našoj trgovinici.
Kako putuje takav pravi ljubitelj kave kao vi? Nosite li sa sobom vlastitu kavu ili ne propuštate priliku za kušanje?
Jedino što nosim sa sobom je vlastita šalica. Dnevno popijem 3 do 4 šalice i jako volim kušati i uspoređivati. Tome se uvijek veselim. Mišljenja sam da ne postoji loša kava. Postoji samo kava koja mi se ne sviđa. Pio sam već kave najrazličitijih okusa i najrazličitijih oblika, ali još mi se nikada nije dogodilo da kavu nisam popio ili odložio s tim da se ne može piti. Razlog za popiti kavu se uvijek nađe i potpuno je svejedno je li to na benzinskoj postaji, u bistrou na aerodromu ili u otmjenom objektu za koji nemate ni prikladnu odjeću.
Biste li se sjetili nekog kafića ili objekta gdje su vam poslužili najukusniju šalicu kave?
Sigurno u Turskoj. Prije dvije godine bio sam s kolegom u Izmiru odabrati novi stroj za prženje. Odmah nakon slijetanja naš nas je vodič odveo u jedan restoran za doručak, gdje sam prvi put kušao pravu tursku kavu. Nikada neću zaboraviti tu nevjerojatno izražajnu, nevjerojatno gorku, a pritom ludo slatku kavu. Tog smo dana popili još oko šest. Kod nas se takva kava može pripremiti također, ipak džezva je već dio ne malog broja čeških kućanstava. Nijedan od naših pokušaja se međutim nikada nije ni približio onome što smo tada u Turskoj kušali.
Na fb pržionice i e-trgovine naišao sam na fotografiju kavinog (sveto)štanda, s kojim krećete osiguravati osvježenje na kulturnim događanjima. Imate li neke favorite kojima se svake godine veselite?
Pa, ove godine nam se sve to malo zakompliciralo. Nakon dva naporna mjeseca krećemo ove subote 16. 5. na ovogodišnje prve poljoprivredne tržnice kod nas u Kroměřížu. Inače s kavom idemo na razne proslave i glazbene festivale. Njih posebno volim. Spoj kave i dobre glazbe je luksuzna stvar koja me nevjerojatno zabavlja. Vjerujem da će nakon glazbeno „siromašnog“ ljeta doći izražajna i šarena jesen i da ćemo tu kulturu svi možda i ove godine uživati.
Imate li neki recept kako se u praksi može spojiti pijenje izvrsne kave i štedljivost prema prirodi?
Ekologiji smo „posvetili“ cijelu godinu 2019., kada smo uveli popularne „povratne šalice“, pokrenuli bez ambalaže, zamijenili klasične papirnate šalice s plastičnim poklopcima za šalice potpuno razgradive i potpuno kompostabilne. Isto tako smo zamijenili i plastične slamke i posuđe za drvene. Ljudi koji u bilo koji od naših pogona donesu vlastitu šalicu, kod nas imaju popust na kavu, čime dugoročno uštede i nemali novac.
SAVJET: Ako biste si rado priuštili izvrsnu kavu kod kuće ili u uredu, ekološko rješenje je i najam aparata za kavu. Pri min. narudžbi od 2 kg kave mjesečno pržionica Kroměříž nudi mogućnost najma aparata za kavu za samo 1 CZK.
Sustav povratnih šalica pomaže smanjiti proizvodnju otpada od jednokratnih šalica koje se ne mogu reciklirati. Postoji li interes za uslugu povratne šalice?
Interes je velik. Mislim da ljudi pristupaju društvenoj odgovornosti sve više i više, i to je samo dobro. Svaka ušteđena šalica se računa. Nisam nikakav okorjeli ekološki aktivist, ali ako ne budemo više cijenili naš planet, jednom će nam sve to naplatiti.
Kako prema vašem iskustvu obični Česi svladavaju pripremu kave? Koje greške u postupku najčešće radimo?
Mi Česi smo nevjerojatno spretan narod i na svijetu vjerojatno nema ništa što ne bismo mogli. Dovoljno je pogledati nedavnu prošlost i šivanje maski. Mislim da svatko od nas poznaje nekoga tko je sašio barem jednu. Slično je i s kavom. Volimo uživati i ne bojimo se eksperimentirati. U prvi plan dolaze filteri i moka posude otvarajući nove horizonte i okuse.
Ne mislim da bismo radili greške pri pripremi. Problem je međutim vrijeme. Time što su svi zauzeti i stalno nekamo žure, zanemaruju one najvažnije aspekte ljudskog života, među koje spada i to da se volimo. A kada se volimo, onda se valjda razmazimo, igramo se i uživamo u onim sitnicama (uključujući kavu) koje čine naš dan boljim.
„Turku“ je možda već odzvonilo... Koje druge vrste pripreme kave postoje koje biste preporučili?
Turku? Dakle „češki turku“? Taj će ovdje biti i dugo nakon nas. Ne prođe valjda niti jedan dan da u pržionicu ne dođe netko s tim da će popiti „turka“. I nisu to samo ljudi starijeg datuma rođenja. Među njima su i studenti.
Vrsta pripreme je trenutno jako puno. Ako zanemarimo već uobičajeno prošireni espresso, onda je vjerojatno najlakši i najkorišteniji french press. Zatim slijede razne vrste filtera kao što je V60, Chemex ili klevráček. Svoje mjesto su u češkim kuhinjama izborile i moka posuda i sve popularniji aeropress.
U vašoj e-trgovini nudite trenutno 42 kave. Koja kava ili oblik pripreme je vaš omiljeni?
U sklopu stalnog poboljšavanja samoga sebe nastojim piti sve što ispržimo. Ne uspijeva mi to uvijek, budući da pržimo dnevno i tih vrsta kave je zaista puno. Najviše ipak uživam u kubanskoj Serano Lavado, Indonesiji green ili indijskom Malabaru. Što se pripreme tiče, volim izmjenjivati lungo i americano.
Imate li još neke neispunjene snove? Kamo biste se htjeli još uputiti (bilo zbog kave ili na vlastitu inicijativu)?
Joj, njih ima!? Kao mali sanjao sam o Kini, sada je to s obzirom na moju drugu veliku strast – američki nogomet – New York i Cleveland. To sve sada ali će morati neko vrijeme pričekati. A što se kave tiče, osim Kenije volio bih u Indoneziju i još barem jednom u Indiju. Pet dana provedenih tamo mi je bez pretjerivanja promijenilo pogled na život.
Puno hvala na vašem vremenu i razgovoru. Držimo palčeve da vam se želje ispune i da uspijevate s putovanja donositi još nevjerojatnih kava i iskustava.
Josef Hora
Vlasnik male obiteljske pržionice, čiji je pokretač ne samo kava iz svih krajeva svijeta, već i strast i oduševljenje za američki nogomet, prirodu, otkrivanje i putovanja.
„S poniznošću, kavom i osmijehom sve ide bolje.“
Izvor fotografija: facebook i web Pržionice kave Kroměříž, pexels.com
Pala su vam na pamet pitanja koja biste rado postavili u vezi s putovanjima zbog kave? Napišite nam u komentarima!
