Marcela možete upoznati s putopisnog bloga El Mundo, gdje sa svojim čitateljima dijeli iskustva, inspiraciju i praktične informacije, ali i intervjue s drugim putnicima. A budući da uskoro kreće u novu avanturu, saznali smo što planira i bez čega ne može na putovanjima.
Putovanja su za vas postala stvar srca toliko da ste o njima počeli pisati blog. Služe li vaši zapisi prvenstveno kao inspiracija drugima ili je riječ o svojevrsnom putopisnom dnevniku za vaše osobne potrebe?
To je vjerojatno 50 na 50. Drago mi je kada blog pročita putnik početnik i inspirira se ili na temelju mog bloga isplanira svoje putovanje. Pišem iz užitka i zanimljivo je nakon godina čitati vlastite priče.
Trenutačno se opet spremate nekamo. Hoćete li nam otkriti kada i kamo te po čemu će ovo putovanje biti drugačije od prethodnih?
Odmah na početku 2018. letim za Limu u Peruu, a odatle krećem na tromjesečno putovanje dugo gotovo 5000 km prema jugu kontinenta. Bit će drugačije po tome što će biti moje najduže i najodvažnije. Poduzet ću ga sam, svim mogućim prijevoznim sredstvima. Jako se veselim Patagoniji koju želim proći biciklom, kao i osvajanju visokih andskih planina i vulkana. Osim toga, tijekom putovanja želim napisati knjigu o putovanjima.
Dugo putovanje zahtijeva temeljito planiranje. Koliko dugo se pripremate za njega i što sve takva priprema podrazumijeva?
Iskreno, što sam stariji, pripremam se sve više. Prije 7 godina otišao sam raditi na Floridu tijekom ljetnih praznika. Nakon nekoliko dana nazvala me prijateljica s Aljaske da dođem raditi kod njih. Uzeo sam putovnicu i sljedeći dan sam se u kupaćim gaćama i majici tresao na aerodromu u Anchorageu. Svoje tromjesečno putovanje u Južnu Ameriku pripremam već gotovo godinu dana. Sve je počelo zahtjevom za neplaćeni dopust, rezervacijom avionske karte, cijepljenjem, kupnjom opreme, od vreće za spavanje do tableta za pročišćavanje vode. Moj ruksak ima samo 60 litara i nagurati u njega sve što trebam bit će zaista izazovno.
Postoji li stvar bez koje nikada ne biste nikamo otišli?
Prije odlaska uvijek provjerim imam li putovnicu, telefon i platne kartice. Sve ostalo se može kupiti bilo gdje. Osim toga, na putovanja uvijek nosim svoju putničku košulju koja putuje svugdje sa mnom.
Kada ste zapravo shvatili da je putovanje ono što vas ispunjava?
Vjerojatno tijekom mog prvog putovanja u Peru prije 5 godina. Do tada sam putovao samo po Europi, a godinu dana sam proveo u SAD-u na stažiranju. Peru je, međutim, vjerojatno bio „life changing experience". Odjednom sam osjetio koliko je naš zapadni svijet drugačiji i da je normalnost vrlo relativna. Imamo samo jedan život, a većina nas trči za stvarima koje nam ni ne trebaju, odnosno posjedujemo ih samo zbog društvenog statusa. Putovanje mi osobno daje ogroman osjećaj slobode. U ruksaku imam cijeli svoj život, a ipak mi ništa ne nedostaje.
Koje je putničko iskustvo za vas do sada bilo najintenzivnije?
Teško je reći koje je bilo najintenzivnije. Vjerojatno ona iskustva kada sam se bojao za život. U Burmi smo imali nesreću na motociklu. Naš taksist nije prošao zavoj i poletjeli smo ravno u betonski zid. U tim sekundama cijeli mi je život prošao pred očima. Prekrasna iskustva imam iz Kostarike, gdje ste me posjetili, Petra iz Slovačke, koji je u krošnjama drveća sagradio kuću. Tri dana smo proveli s njim u kostarikanskoj džungli slušajući njegove životne priče. Snažno iskustvo bilo je plivanje sa smeđim morskim psima. Naš pirat bacio je komad mesa u vodu, a kad morski psi nisu reagirali, rekao je samo da su siti i da je sigurno.
Osim što uživate u putovanjima, bavite se i plaćenim savjetovanjem. Je li moguće u današnje vrijeme, kada su sve informacije dostupne besplatno na internetu, obogatiti se, odnosno barem zaraditi za život?
Postoje putnici koji žive od savjetovanja i nekoliko stranih blogera koji su se obogatili putem svojih blogova. Moje savjetovanje koriste uglavnom prijatelji i poznanici, od kojih naravno ništa ne uzimam. Najveći prihod predstavlja pisanje i objava komercijalnih članaka.
Vaš moto „Travel more, buy less" govori o vašoj sklonosti minimalizmu. Da su iskustva vrijednija od materijalnih stvari, slažemo se. Međutim, mislite li da je potrebno zbog njih putovati preko pola svijeta? Ne bi li ljudi radije trebali učiti radovati se svakodnevnim sitnicama i uživati u ljepotama prirode u svojoj okolici? Uostalom, upravo su slovačke planine tako lijepe…
Potpuno se slažem. Treba se veseliti sitnicama i ja se toga svakodnevno podsjećam. Podrijetlom sam iz Liptova i prema slovačkim planinama imam veliko poštovanje. Svake godine zato provodim nekoliko tjedana u Tatrama. Oduvijek su me fascinirale daljine, priroda i visoke planine. Južna Amerika je moja srčana stvar uglavnom zbog kulture, prirode i španjolskog jezika koji mi se jako sviđa. Patagonija, kamo se spremam, moj je veliki san još od malih nogu i mislim da je sada pravo vrijeme da taj san ostvarim.
Hvala na vašem vremenu i spremnosti, i želim vam sretan put!
Biste li cijenili inspiraciju za darove koje će avanturisti tijelom i dušom zajamčeno cijeniti? Marcela smo za put opremili Nalgene bocom i provjerenim dodacima marke Deuter.
